http://blog.vecernji.hr/gastronomad/2009/12/26/gorski-kotar-sumski-plodovi-i-palenta-kao-%E2%80%9Czacin%E2%80%9D-krumpiru/

Neobični fantazijski lik Veseljko početkom 20. stoljeća pozivao je izletnike u delničke gostionice

Snježni su motivi u prosincu pred blagdane među urednicima na cijeni, Delnice su obvezna destinacija, potraga za tradicijskim receptima gastronomadsko poslanje. Zavičajne kuharice nema, no problem je i nešto dublji. Što je uopće goranski identitet? Brzo će se odrediti sve druge regionalne hrvatske temeljne osobine. Barem na razini vica ili predrasude lako će se opisati osobine Slavonca, Dalmatinca, Zagoraca, Istrana, Ličana, Međimuraca, Purgera… No što je s Goranima, nekako su samozatajni.

Manjak podataka ne uzrokuje bezličnost lokalnog kolorita. U hotelu Risnjak manja je restoranska dvorana pretvorena u neslužbeni vrlo simpatičan zavičajni muzej, savršeno mjesto za potragu korijena, uz ribanu repu s komadićima mesa.

Snalažljivost skromnih
Snalaženje u skromnim pa i teškim uvjetima zajednički je nazivnik domaće kuhinje. Čak ni palente nije bilo napretek, dodavala se kao “začin” kuhanim krumpirima. S druge strane, namirnice koje dobivaju na cijeni u Gorskome kotaru imaju svoje prirodno stanište: samoniklo jestivo bilje, šumske gljive i šumsko voće, divljač, potočne ribe, žabe….

Uz tanjure i čaše na stolu su i dvije tvrdoukoričene knjige koje svjedoče da Gorski kotar ima vrlo osobit civilizacijski identitet, a samobitnost se grana i do gradova, mjesta, sela i zaselaka.

Delnički govor
Rejč do riči, Besejdnek dejuonškega devoana, uz rječnik Viškega jazika vjerujem da je najzanimljiviji hrvatski dijalektalni rječnik. Autori su rječnik posvetili delničkom govoru. Prepliću se kajkavski, čakavski i štokavski, ekavica s ijekavicom i ikavicom. U rasplitanju ovog jezičkog klupka otkriva se sudbina stanovnika, primorski korijeni, uzmicanje pred Turcima u Sloveniju, povrat s obogaćenim rječnikom i gastronomijom.

Druga zanimljiva monografija jest povijest Delnica ilustrirana razglednicama. Mjesto koje je raslo uz prometnice, Lujzijanu i prugu Karlovac – Rijeka mijenjalo je status od funkcionalne građevne središnjice do turističkog otkrića.

Delnice su dobivale, gubile i ponovno osvajale status grada. Procvat ugostiteljstva u prvoj polovici prošloga stoljeća zabilježen je na razglednicama i novinskim oglasima.

Gostionice Rački, Amerika, Gradu Sušaku, K Prepeličniku, Svratište kolodvoru, hotel Tomislav, restauracija Zagreb, pozivaju ljubitelje izgladnjele izletnike da se okrijepe janjcima, odojcima, patkama, guskama, puranima, bečkom i domaćom kuhinjom, ćevapčićima i ražnjićima, domaćim pivom i dalmatinskim vinima.

Regionalna kuharica
Tih je poletnih godina osobito bio popularan Veseljko, neobični fantazijski lik, koji je nasmiješen letio uz pomoć kišobrana i spuštao se na najatraktivnije destinacije Delnica i okoliša, puno prije no što je veliki belgijski slikar Rene Magritte svojim zagonetnim letećim sanjarima stekao svjetsku sljedbu. Veseljko je nošen kišobranom s visina imao lijep pogled i pregled…

Delnice ponovno dobivaju status grada 1997. godine i time što taj status znači za grad i regiju. Strategiju koja vizionarske strategije ne bi svela na preuske “realne okvire” nije lako progurati. Za početak lakše bi bilo pripremiti regionalnu kuharicu koja je proučila baštinu i ima ideje kako skuhati nova jela, Veseljku za dobar tek.


Blog.Vecernji List
Rene Bakalović