http://www.ju-priroda.hr/novosti.asp?id=novosti/55-spilja-lokvarka.html

Nakon trogodišnje obnove otvorena spilja Lokvarka, speleološka atrakcija Gorskoga kotara

Podzemlje isklesano kapljicama vode

Dužine od 1179 metra i dubine od oko 275 metara, najdublji je turistički uređen speleološki objekt u Hrvatskoj.

Nakon preduge tri godine stanke zbog radova obnove unutrašnje infrastrukture, ovog je ljeta napokon otvorena spilja Lokvarka, jedan od najatraktivnijih i najzanimljivijih speleoloških i turističkih lokaliteta, ne samo Gorskoga kotara i Primorsko-goranske županije, već i šire.

Ljepota i neobičnost ovog prekrasnog svijeta podzemlja već desetljećima privlači turiste i speleologe nudeći im čarobnu priču o tome kako je svijet pod našim nogama bogatiji i daleko ljepši no što većina nas misli. Svaki ulazak u Lokvarku susret je s doslovce milenijskom prošlošću, bezbrojnim stoljećima tijekom kojih je priroda polako gradila i izgradila mistični podzemni svijet prepun nestvarnih oblika koji u igri svjetla i sjene zaista djeluju poput svijeta neke druge galaksije, nekih nama nepoznatih dimenzija.

Spuštanje dobro uređenim stazama i stepenicama s rukohvatima u dubinu zemlje pruža ne samo nesvakidašnji užitak pri pogledu na raskošne galerije prepune neobičnih formi i oblika koje su kapi vode »klesale« stoljećima, već budi i strahopoštovanje pri pogledu na ponore s ruba kojih se ne vidi dno, odnosno vrludave »dimnjake« koji »jure« nekamo prema vrhu gdje i završavaju, možda tek kao bezazlena napuklina u zemlji ispod koje je teško i zamisliti svu složenost, raznovrsnog i bogatstvo podzemnog svijeta nad kojim, nesvjesni te ljepote i snage, živimo.

Možda je baš i zbog te spoznaje jako dobro obići ovu prekrasnu spilju koja će za nepune dvije godine slaviti puno stoljeće od otkrivanja. Naime, sasvim slučajno otkrio ju je lokvarski trgovac Jakob Bolf 1911. godine prilikom kopanja kamena vapnenca.

Naravno, već je tada bilo jasno da je riječ o vrlo velikom podzemnom objektu pa, iako će istraživanja tek uslijediti, već te 1912. godine Lokvarci proširuju ulaz i postavljaju troje drvene stepenice te jedan most omogućivši time posjet svima koji žele upoznati tajne podzemnog svijeta. Zanimanje je već tada veliko i za Lokvarku se brzo pročulo pa je mnogi dolaze posjetiti zbog čega već 1935. godine slijedi novo preuređenje mosta i stepenica pa čak je i postavljena električna rasvjeta.Preuređenja i dotjerivanja unutrašnjosti spilje bit će ostvarivana u još nekoliko navrata.

Dosadašnja istraživanja dovela su do niza spoznaja pa je tako jasno da je spilja Lokvarka nastala u jurskim vapnencima i dolomitima srednje jure i to korozivnim djelovanjem vode duž pukotine u smjeru jugozapada u doba diluvija (pleistocena), odnosno perioda izmjene ledenih doba na Zemlji, koji je započeo prije oko 2 milijuna godina, a završio prije oko 100 000 godina.

Najvjerojatnije je voda s Lokvarskog polja nekada ponirala na sadašnjem ulazu u spilju, a kada se razina polja spustila, i voda se spustila niže pa je u gornjim etažama, koje su izgubile aktivnu ponornu funkciju, počelo taloženje sigovine iz vode cijednice i tako je počelo formiranje prekrasnog podzemnog svijeta. O starosti spilje teško je dati preciznije podatke pošto nedostaju potrebna znanstvena istraživanja. Josip Poljak je starost sigastih ukrasa procijenio na oko 20 000 godina, na osnovi vremena potrebnog za formiranje stupa u glavnoj dvorani, ali je pritom naglasio kako je starost same spilje mnogo veća.