Kušecova priča od table do table diljem Risnjaka

Prekrasna priča o vilinskoj ljubavi i nastanku riseva, uskoro bi mogla zaživjeti i na ovećim drvenim pločama na planinarskoj stazi od Vilja do Planinarskog doma

Marinko Krmpotić
CRNI LUG– MNacionalni park »Risnjak« na neobičan način pokušat će iskoristiti priču poznatog dječjeg književnika. »U davno doba kad su ljudi tek naseljavali Gorski kotar i divili se ljepotama njegovih šuma, rijeka, livada i dolina, u vrijeme kad su ljudi imali više vremena za sebe i svijet oko sebe... počinje jedna lijepa priča o ljubavi...«, piše, počinjući priču »Risnjak« u svojoj knjizi »Zagonetno putovanje – priče, bajke i legende«, čuveni hrvatski novinar i dječji pisac Mladen Kušec.U to su doba, kaže dalje Kušec, u malom seocu zvanom Vilje, smještenom podno velike planine, živjele vile koje su se zvale Goranke i koje su se uz uživanje u svom selu, voljele zabavljati i u cvijeća punoj Viljskoj ponikvi te prekrasnom pogledu s Viljske stijene, odakle su najčešće pogledavale prema Srebrnim vratima, lokaciji na kojoj će se, prema vilinskoj legendi, pojaviti mladić koji će se ludo zaljubiti u jednu od njih, a i ona u njega. No, ta će ljubav biti praćena velikom opasnošću jer, »vilama je zabranjeno zaljubiti se u čovjeka , a ako se to dogodi – kazna je strašna. Vile moraju otići u progonstvo i ne mogu sačuvati vilinska svojstva«.
.

Neshvaćena ljubav
Usprkos toj prijetnji, sve su vile dolazile na Viljske stijene i čeznutljivo gledale prema Srebrnim vratima ne bi li ugledale mladića koji će im darovati bezuvjetnu ljubav. Prolazile su godine, čak i stoljeća, ali ništa se posebno nije događalo. A onda, nakon što su ljudi sve više počeli naseljavati Gorski kotar, pojavio se pred Srebrnim vratima mladi pastir koji je svoje stado želio odvesti na sočne planinske pašnjake. Nastanivši se u tom kraju, svaki je dan tu dolazio i jednom je prigodom na vilinskim stijenama ugledao Vilu.


»Igrala se s oblacima. Onog trenutka kad je ugledala pastira, zaljubila se u njega... Tog trenutka i mladić se zaljubio u nju. Vila glavarica, koja je sve to vidjela, uzme čarobni štapić i zaljubljenu vilu pretvori u zvijer koja do tada nije postojala u Gorskom kotaru. Učini je risom, divljom mačkom, a njezino srce začara da se više nikada ne može zaljubiti i potjera je u šume planine. Gledajući kako vila glavarica kažnjava njegovu ljubav, mladić, ispunjen ljubavlju, pretvori se i sam u risa. Kad su to vidjela druga šumska bića, sva su se odmaknula od njih. Nemajući prijatelja, znajući da više nikada nikoga ne mogu voljeti, dvije divlje mačke zagrljene zauvijek, odoše u planinu gdje, sami sebi dovoljni, i danas zajedno žive. Za sjećanje na njihovu vječnu ljubav, Gorani planinu, njihov dom, prozvaše Risnjak«, piše Kušec.

Spoj turizma i književnosti
Štoviše, spomenuta Kušecova knjiga nudi za goranske, ali i još neke prostore Primorsko-goranske županije (Pag, Susak, Učka...) zanimljive priče pa bi možda shodno ovoj ideji nastaloj u NP »Risnjak«, mogli postupiti i u drugim goranskim sredinama u kojima se odigravaju zbivanja Kušecovih priča iz ove knjige – Mrkoplju ( priča o Samarskim i Bijelim stijenama), Vrbovskom i Skradu (priča o rijeci Dobri), Starom Lazu (»Priča šumskog čovjeka«)... Bio bi to zaista lijep primjer spoja turizma i književnosti.

Od table do table
Ova bi prekrasna priča, po idejama samog autora, ali i v.d. direktora Nacionalnog parka »Risnjak« Miljenka Gašparca, uz knjigu uskoro mogla zaživjeti i na ovećim drvenim pločama koje bi bile postavljene na najfrekventnijoj planinarskoj stazi, onoj od Vilja koje se nalazi blizu Gornjeg Jelenja, pa do Planinarskog doma podno vrha Risnjaka: »Na svakoj od tih 5-6 ploča nalazio bi se dio teksta. Početak priče bio bi na tabli kod Vilja, a kraj na onoj postavljenoj uz sam Planinarski dom, što znači da bi planinari cijelu priču saznali tek kad stignu do podnožja Risnjaka. Priča je jako lijepa i vjerujemo da bi se dopala mnogima, a ono što je naš zadatak tijekom zime i proljeća je da u dogovoru s Mladenom Kušecom podijelimo taj tekst na onoliko dijelova koliko će biti tih ploča, odredimo lokacije gdje ćemo ih postaviti, izradimo ih i na njih smjestimo tekst te ih, na kraju, postavimo na stazu. Tu nije riječ o financijski zahtjevnoj investiciji i vjerujem da ćemo već do svibnja ili najkasnije lipnja, dakle početka sljedeće sezone, postaviti te drvene ploče i time omogućiti našim posjetiteljima da uz užitak u planinarenju dožive i ljepotu književnosti, upoznaju se s jednom nesvakidašnjom i lijepom pričom Mladena Kušeca«, rekao je Gašparac.

članak by Novi list