PETAR KLEPAC - LEGENDA ILI ISTINA ?
Gorskog kotara i Kupske doline

O Petru Klepcu i njegovoj nadnaravnoj moći postoje brojne priče i legende. Mnogi ga prisvajaju. Legenda govori da je živio u porječju Čabranke i Kupe. Po nekima je rođen u Malom Lugu, po drugima u Osilnici dok treći spominju da je rođen u nekom malom mjestu nedaleko Osilnice. Bio je narodni junak i borac za obespravljeni narod poput više poznatih Martina Krpana u Sloveniji ili Velog Jože u Istri. Činjenica je da je narod u vrijeme stradavanja, kada je bio nemoćan i obespravljen često puta u mislima stvarao legendarne junake i tješio se da će ih oni spasiti i pomoći im.

Većina legendi govori o dječaku Petru Klepcu koji je od rane mladosti bio dosta slabašan i stoga često puta predmet maltretiranja i izrugivanja od strane starijih dječaka. Bio je siromašan, čuvao je susjedima ovce i provodio vrijeme u prirodi. Zbog nemogućnosti da ga prehrani majka ga je poslala u susjedna mjesta da tamo bude pastir te je tako došao i do Osilnice. U duši je bio dobar i spreman da svakome pomogne, a zbog toga je često puta morao zadovoljavati potrebe starijih pastira. Kao sanjar razmišljao je kako bi bilo lijepo da mu netko podari nadnaravnu snagu, kako bi se riješio nametljivih pastira ali i pomagao svojoj siromašnoj majci. O ispunjenju njegove želje kruže mnoge legende.

Po jednoj mu je nadnaravnu snagu dala mlada vila koja je spavala na proplanku a Petar joj je načinio zaklon od granja. Po drugoj donekle sličnoj, Petar je pasući ovce došao na Svetu goru i tu je ugledao nekoliko vila kako spavaju u travi na suncu. Načinio im je zaklon i u znak zahvalnosti one su mu podarile ogromnu snagu, tako da je mogao čupati stabla iz zemlje. Tu moć nikada nije zloupotrijebio već ju je uvijek koristio za dobrobit naroda. Po trećoj priči Petar je bježeći pred dječacima koji su ga tukli, došao u dvjestotinjak metara udaljenu dragu prema Zamostu. U sredini drage nalazilo se malo jezero u kojem su se kupale vile koje su mu dale snagu. A po četvrtoj prići Petar je išao u crkvu na Svetoj Gori te zamolio Majku Božju da mu podari moć. Ta mu je želja i uslišana. A po petoj Klepac je pasući ovce zaspao i sanjao kako je na pustom pašnjaku naletio na suđenice koje su tamo tvrdo spavale. U njih je snažno tuklo sunce. Vidio je da su umorne. Bilo mu ih je žao. Baka mu je često puta pričala o njihovoj dobroti. Na obližnjem je grmu nalomio grane i napravio im hlad. Potom je krenuo za stadom i tada se otvorilo nebo: Bog je poslao anđela koji je poljubio Petra te ga obdario velikom snagom.

Osnovna misao svih priča o Petru Klepcu vezana je uz njegovo nadnaravnu snagu i moć koju je koristio u obrani svog naroda.

U početku je branio svoj kraj a kasnije je išao po cijelom kraljevstvu. Stanovnici u porječju Kupe i Čabranke uvjereni su da je on doista živio, da su priče o njemu istinite. Priče o Petru Klepcu govore da se često borio s Turcima, ali ne i kada je to točno bilo.

Po jednoj od njih Klepac je napao Turke između Sehurja i Fažonci te ih najurio iz Kupske doline.

O nadnaravnoj snazi i junaštvu Petra Klepca postoje brojne priče, koje su zabilježili autori poput Dragutina Hirca, Antuna Burića, Antuna Ožbolta, Jože Primca, da spomenemo samo neke. A o dječaku Petru Klepcu slikovnicu je napisao poznati slovenski književnik France Bevk, dok je RTV Ljubljana osamdesetih godina XX. stoljeća emitirala radio igru za djecu “Petar Klepec”, Po jednoj je priči on zadivio svoje Malolužana kada je redomice devet potkova rukom razlomio.

Druga govori o tome da je Petar trgovao s dugama i često ih preko Grobničkog polja nosio. Nigdje nije mogao naći prikladnog mjesta gdje bi se odmorio te je jednom zgodom sa sobom donio poveliki kamen i ostavio da u blizini Čavli kako bi kasnije imao gdje da sjedne a i bio je toliko jak da kada je stisnuo kamen rukama iz njega je potekla voda .

Uz Čavle je vezana i priča o prevrnutom vozu s dugama. Kočijaši su pokušavali kola podignuti ali im to nije uspjelo sve dok Petar Klepac sam leđima nije kola nije podigao. Po trećoj je u klancu između Svete Gore i Hriba , noseći vino svojim drvodjelcima, sreo 10 Turaka koji su od njega zatražili vino.

Petar je iščupao mlado stablo bukve i udario po Turcima koji su preko Fažonci pobjegli za Osilnicu i dalje. A postoji i pričao borbi Petra Klepca s jednim vojnikom orijašem u Rijeci.

Dok se vojnik, pripremajući se za borbu, danima hranio mesom i vinom da ojača, Petar se najeo samo suhih krušaka. Nakon što ga je vojnik dva puta bacio na leđa, Petra ga je upitao da li je to činio za šalu ili istinu. Nakon odgovora da je to bilo za istinu Petar ga je pograbio i s njim udario u zemlju tako da je vojnik na mjestu ostao mrtav. Imao je svoju posebnu četu kojom je progonio Turke i iz čabarskog kraja tjerao ih prema Osilnici. Postoji i legenda o gredi Petra Klepca impozantnih dimenzija, kojom je tjerao Turke sve do Carigrada. Za iskazanu hrabrost car Leopold ga je pozvao u Beč i podario mu plemstvo. Kuća u Malom Lugu imala je sobu u kojoj je bila Petrova slika. S desne je strane bio mač i koplje a s lijeve buzdovan i strelica, a pod nogama Ture. Nad glavom su bile ispisane riječi :”Plemeniti Petar Klepac”


Pod starost Klepac se upoznao s jednim trgovcem u Budimu, kojeg bi posjećivao i po dva do tri mjeseca tamo boravio. Kada mu bijaše 85 godina posao je ponovno u Budim gdje je i umro. Suvremenici ga opisuju kao čovjeka srednjeg stasa, širokih leđa, crnih umiljatih očiju, kestenaste kose. Nosio je “koretac” (dugu kabanicu), bijele gaće, na nogama tzv.”cokule” dočim je glavu pokrivao crvenom kapom.
O vremenu kada je živio Petar Klepac i gradnji njegove rodne kuće, danas nema vjerodostojnih podataka. Postoje samo brojne priče i zapisi različitih autora u kojima se spominje primjerice 1118. godina kada je u Malom Lugu postojala kuća, a ta godina poklapa se s pričama potomaka Klepčevih kojima je njihova majka pričala da je njihova kuća starija od 820 godina. Hirc spominje 1712. godinu koja je crvenim brojkama bila zapisana iznad prozora.


Zanimljivo je spomenuti da nasuprot ostataka kuće Petra Klepca, s druge strane ceste prema Smrečju, postoji staro stablo jabuke koju stariji mještani zovu “Klepčeva jabuka."

http://www.delnice-dekanat.com/zanimljivosti_klepac.htm